Što osjeća beba u majčinom trbuhu?

Beba već prije svoga rođenja razvija vlastitu osobnost. Što je bebi u trbuhu potrebno za mirno sazrijevanje?

Uvijek budne bebe
Životna se dob čovjeka u Kini drukčije računa nego kod nas: beba na svoj prvi rođendan tamo nije stara 12 već 21 mjesec; devet mjeseci u majčinu trbuhu uračunavaju se u njezinu dob jer prenatalni razvoj Kinezi ubrajaju u život.

Naše računanje života počinje rođenjem. Iako za embriologe, ginekologe, psihologe, a posebice za buduće majke i očeve i vrijeme prije poroda nešto znači. Većina ni ne sumnja da je to nešto sićušno, čije srce jedva četiri tjedna nakon začeća kuca vlastitom snagom, nešto više od nakupine stanica. I bebe u majčinu trbuhu stare 12 tjedana imaju sićušne ručice, a u svakoj je jagodici mnoštvo osjetljivih stanica za osjet opipa. Crte lica već pomalo poprimaju svoje individualne karakteristike.

Strah od stresa u trudnoćiKako znati nosite li blizance?Neke to vole vruće… no oprezno!Trudna sam: raditi ili ne raditi, pitanje je…
U kojoj je mjeri dijete u trbuhu već pravi mali čovjek, postaje jasno kada se promotre prijevremeno rođena djeca: bebama rođenim oko 25. tjedna trudnoće nedostaju samo zaštitno salo pod kožom i stabilni plućni mjehurići. Pogledate li njihova ganutljivo mudra lica, nećete se ni časka dvoumiti da ti mališani pokazuju čitavu paletu ljudskih osjećaja. Mršte čelo i cvile kada im se primjerice mora uzeti krv; opuštaju se i ponekad se čak i smješkaju ako smiju ležati na majčinim golim grudima i slušati otkucaje njezina srca.

Već u 12. tjednu trudnoće do izražaja dolaze individualne crte lica
U djece koja tijelo svoje majke ne napuštaju prije vremena osjetila su jednako budna kao i u prijevremeno rođene djece. Majčino tijelo je sklonište, ali dijete je ipak dio našeg svijeta. To znači da dijete u majčinu trbuhu sudjeluje u životu svoje majke, osjeća okolinu u kojoj će se roditi. To saznanje fascinira, ponekad čak i malo tišti. Trudnice se ponekad pitaju: razumije li beba u mome trbuhu doista sve ono što ja proživljavam? Osjeća li moje sumnje, moje brige i probleme, moju užurbanost? Što moram učiniti da bi bebi bilo dobro?

Moderna znanost pokušava dati odgovore na takva pitanja. Ovo su tri najvažnije spoznaje:
1. Postoji dokaziva i stvarna veza između majke i djeteta
Nerođeno se dijete putem majčina organizma hrani, a on ga opskrbljuje i brojnim informacijama. Preko posteljice do djeteta stižu glasnici osjećaja, hormoni. Ako je buduća majka, primjerice, pod stresom, raste razina kortizola. Mjerenjem prokrvljenosti pupkovine medicinari su utvrdili: odgađanjem tek nekoliko otkucaja pulsa povišenu razinu stresa osjeća i beba u trbuhu.

Beba uživa u majčinim lijepim mislima
Na stres bebe u majčinu trbuhu reagiraju različito: neke postaju nemirne i kretnje im postaju rastresene. Druge se stisnu, noge i ruke privuku tik uz tijelo. Beba također neposredno sudjeluje u majčinim pozitivnim osjećajima. Endorfin i drugi hormoni sreće kreću se prema bebi čim se majka opusti, veseli ili je sretna. Embriolozi su otkrili: receptori za glasnike sreće rano dozrijevaju u mozgu embrija. Mjerenja strujanja u mozgu bebe pokazala su da su otkloni od krivulje bili manji kada bi znanstvenici buduću majku (otprilike od 20. tjedna trudnoće) zamolili da si predoči neku iznimno lijepu situaciju. Tako je beba u trbuhu također mogla uživati u tim lijepim mislima svoje majke.

2. Osjetila bebe u trbuhu se razvijaju pa dijete sve jasnije doživljava majku
Najprije se budi osjet opipa: koža reagira već u sedmom tjednu. Dijete može osjetiti kako je okruženo plodnom vodom, njegov organizam osjeća ritam majčinih unutarnjih organa, njiše se s otkucajima njezina srca.

U 25. tjednu sazrijeva bebin sluh. Svaka je buduća majka to već doživjela: uključi li se mikser ili se zalupi vratima od auta, beba u trbuhu se trgne.

Bebe u trbuhu rano mogu razlikovati “loše” od “dobrih” zvukova. Majčini znakovi ljubavi uvijek su dobrodošli: kada se majka obraća svojoj bebici u trbuhu, ona se umiri i veselo vrpolji. Profesor Manfred Hansmann, voditelj Sveučilišne klinike za ženske bolesti i porođaje u Bonnu te pionir na području ultrazvučnih pregleda nerođene djece, već godinama proučava koliko su buduća majka i dijete u njezinu trbuhu povezani: “Zamolim žene da nakon pregleda ultrazvukom još malo ostanu ležati i da glasno razgovaraju s djetetom. Pogledam li netom nakon toga ponovno na monitor, većina beba vrlo opušteno pliva maternicom. Smiruje se frekvencija bebina pulsa, ponekad tu opuštenost čak mogu primijetiti na bebinim crtama lica.”

3. Postoji intuitivna povezanost između majke i bebe u trbuhu
Svi znanstvenici koji se bave duševnim životom nerođene djece polaze od činjenice da su majka i beba iznutra povezane. Čak iako se taj komunikacijski put ne može dokazati biokemijski ili pomoću ultrazvuka. Beba u trbuhu percipira majčino duševno stanje, osjeća njezine misli.

U dobrim, harmoničnim fazama trudnoće buduće se majke vesele toj unutrašnjoj povezanosti s bebom. U manje lijepim razdobljima ta ih bliskost čak može uznemiriti jer naslućuju da svoje brige, kojih uvijek ima, ne mogu sakriti od svoje bebe.

Ljubav i pouzdanje – i beba u trbuhu cvate
Svaka žena želi da se dijete u njezinu trbuhu razvija u sretno biće. Ali okolnosti nažalost nisu uvijek takve. Čak i željeno dijete može katkada zadavati brigu ženi koja ga nosi. I dijete u trbuhu to sve mora podnositi skupa s majkom? Ne bi li bilo najbolje potisnuti negativne osjećaje svim snagama?

“Ne, to ni jedna buduća majka ne bi smjela tražiti od sebe”, kaže dr. Reinert. Tvrdi da nikada ne bi korio buduće majke na temelju rezultata svojih istraživanja. “Ipak se ne moraju podcijeniti djetetovi osjećaji da bi se rasteretilo žene.”

Beba u majčinu trbuhu doista živi svaki trenutak
Bebe u trbuhu suosjećaju sa svojom majkom kada nije dobro. Bolna je ta spoznaja. Ali rezultati do kojih je došao dr. Reinert sa svojim kolegama vrlo su utješna: beba u majčinu trbuhu intenzivno živi svaki trenutak. Brzo postaje tužna i potištena, a raspoloženje joj se odmah popravi čim majka ponovno postane veselija. I već kratke faze pomirenja s bebicom u trbuhu imaju vrlo pozitivan utjecaj na njezinu psihu. Bliže li se loša vremena kraju, “beba u trbuhu predosjeća raj”, tvrdi Thomas Reinert. “Ona osjeća da postoji sreća i da je na putu da tu sreću dosegne zajedno sa svojom majkom.” U majčinu se trbuhu već razaznaje psihička snaga: ne treba klonuti duhom kada nešto krene po zlu. Valja se optimistično nadati da je novi djelić sreće na pomolu.

Ostale umirujuće spoznaje rezultat su studije na temu ” Doživljajni svijet u majčinu trbuhu”, koju je 2005. godine na Sveučilištu u Trieru dovršila psihobiologinja dr. Margarete Rieger:

ne postoji veza između težine novorođenčeta, opsega glave, njegove opće vitalnosti i stresa kojem je majka izložena tijekom trudnoće. Teza da djetetovo zdravlje ovisi i o duševnom stanju buduće majke nije održiva.
dvojaki osjećaji ili majčine teške životne faze ne nanose bebi u trbuhu nikakve psihičke štete. Samo ekstremni i vrlo dugački period stresa može poljuljati
djetetovo povjerenje u svijet. Te bebe onda više i duže plaču u prvo vrijeme nakon poroda. Ili su pospane, brzo ih umara njihovo zanimanje za svijet oko sebe.
postoje zaštitni mehanizmi koje ženski organizam drži spremne kako bi bebu u trbuhu zaštitio od stresa. U drugoj trećini trudnoće u placenti se razvija poseban enzim. On može do određene mjere ublažiti djelovanje kortizola, prijenosnika stresa u krvi, i na taj način štiti nerođenu bebu. Samo ako je stres neprekidan i intenzivan, ti će mehanizmi zakazati.
S kojim se osobitostima dijete rađa?
Gotovo sva novorođenčad imaju model ponašanja koji im pruža osjećaj sigurnosti sličan onome na koji su se naviknuli u maternici. Naprimjer već sasvim mala djeca pužu u svojoj kolijevci ili krevetiću oslanjajući glavu tik na pletivo od pruća ili drvo (što ponekad može izgledati kao da su stiješnjena). Što traže? Onaj osjećaj kakav su imali prije poroda kada im je glavica bila okružena majčinim zdjeličnim kostima.

Najviše se djece rađa s temeljnim osjećajem da je majka toplina, blizina, zaštita, njezina me ljubav nosi. I onda, kada je dijete u devet zajedničkih mjeseci bilo svjedokom vrhunaca majčinih duševnih stanja. Novorođenčad majkama daje nevjerojatan dokaz svoga povjerenja: ni na što ne reagiraju tako intenzivno kao na majčin glas. On im pomaže da budu sretni.

loading...

izvor : novi.ba

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*